Zašto povijamo ili savijamo grane u mladim voćnjacima?

Povijanje grana je pozitivna pomotehnička mera koja se uvek isplati-primenjuje se isključivo u mladim zasadima.

Za razliku od dosadašnjeg pristupa, smatra se da granu treba saviti!

Povijanjem se skeletne grane postavljaju tako da celom svojom dužinom maksimalno iskoriste izloženost svetlosti.

Zasto savijamo grane mladim vocnjacima2Savijanjem skeletne grane, smanjuje se bujnost vegetativnog porasta i podstiče razvoj cvetnih pupoljaka. Smanjenje bujnosti skeletnih grana deluje pozitivno na rast i dominaciju centralne vodilice.

Povijanje takođe pozitivno više utiče na grananje duž skeletne grane, nego u blizini terminalnog pupoljka, što je slučaj sa uspravnim granama.

Konačno, savijanje nižih skeletnih grana omogućava neometani razvoj viših grana. Uklanjanjem uspravne grane do spoljne bočne grane, ne popravlja se prvobitini mali ugao grananja, niti se skeletna grana dovodi u povoljniji položaj. Uspravna bočna grana nastaviće svoj bujni porast i ometaće razvoj skeletnih grana na višim delovima debla.

Skeletne grane trebalo bi poviti pod uglom od oko 60° u odnosu na deblo, pri čemu se one ne bi trebale saviti ispod horizontalne linije.

Ovaj ugao će skeletnim granama pružiti dovoljnu elastičnost, tako da težak rod neće dovesti do toga da se saviju ispod horizontalne linije. Rezultati pravilnog formiranja skeletnih grana su :

  • veća snaga,
  • smanjena vegetativna bujnost,
  • pojačano formiranje cvetova i
  • pravilan raspored za budući razvoj.

Povijanje skeletnih grana treba započeti rano tokom druge vegetacione sezone. Lakše ih je savijati posle pucanja pupoljaka, pošto je tad drvo savitljivije, pa se smanjuje rizik od slamanja grana. Povijanje treba obaviti što je moguće ranije kako bi stablo na njega najpovoljnije odreagovalo

Koje su najčešće greške kod povijanje grana?

Najčešća greška koja se pravi prilikom izvođenja ove mere je da se grane povijaju lučno. Na ovaj način je slabiji porast ostavljene grane, a na mestu savijanja izražena je pojava vodopija, što dovodi do nepravilnog formiranja same krošnje.Zasto savijamo grane mladim vocnjacima

Povijanje grana do sada se izvodilo tako što su se povijene grane u željeni položaj dovodile vezivanjem konopom, rafijom, kačenjem improvizovanih utega ili korišćenjem drvenih ili letvica od drugih materijala. Ovakvo povijanje grana zahteva veće angažovanje radne snage, dolazi do usecanja veziva u povijene grane ili stablo, ukoliko se za njega vezuju povijene grane, a povećava se i opasnost od mehaničkih oštećenja ili očenjivanja grana.

Ako se grane povijaju rafijom ili nekim drugim vezivima, obavezno je njihovo skidanje i to najkasnije do marta naredne godine.

Sanda Klještanović

PSS Ruma

Metode gajenja i korišćenja solitarnih pčela

U procesu sakupljanja polena solitarne pčele vrše ukršteno oprašivanje, što omogućava kvalitetniji i veći rod voća.Najveću korist od pčela imaju one voćne vrste i sorte koje su samobesplodne i autoinkompatibilne, ali i one koje su samooplodne ili su sklone partenokarpiji.

Solitarne pceleU poslednje vreme se sve više radi na alternativnim oprašivačima voćaka, njihovoj domestifikaciji i primeni.Ovo se u najvećoj meri odnosi na solitarnu pčelu Osmia cornuta.

Životni ciklus solitarne pčele

Sve aktivnosti u životu solitarnih pčela obavljaju pojedinačne plodne ženke koje su ujedno i matice i radilice. Uloga mužjaka je samo da oplodi  ženke. Svaka ženka tokom aktivne sezone živi sama i pojedinačno zasniva gnezdo u kojem ostavlja potomstvo nakon čega ugine. To znači da nikad ne dočekaju svoje potomstvo koje će se razviti narednog proleća, odnosno imaju jednu generaciju godišnje, univoltne su. Ne proizvode med ni vosak. Odrasle jedinke pojavljuju se u rano proleće sa pojavom kraćeg ili dužeg perioda toplog vremena i obimnijih cvetanja biljaka, pre svega voća. Mužjaci prvi napuštaju gnezdo, nedelju dana pre i i ostaju u njegovoj blizini čekajući ženke. Oplođene ženke skladište spermu u spermatekama. Prilikom prolaska kroz reproduktivni trakt jaja se oplode. Iz oplođenih jaja se razvijaju ženke, a iz neoplođenih mužjaci. Nakon parenja mužjaci uginu,a ženke kreću u potragu za odgovarajućim mestom za gnežđenje. Traženje gnezda traje od jedan do dva dana, ali u tom periodu ženke intenzivno posećuju cvetove radi sopstvene ishrane i tom prilikom se mogu značajnije odaljiti od mesta izleganja.

Ceo članak možete pročitati u prilogu.

Zaštita mladih zasada od zečeva

Zastita od zecevaPoslednjih nekoliko godina štete koje zečevi prave u mladim višegodišnjim zasadima su sve veće. Najveća opasnost mladim zasadima preti u toku zimskih meseci, mada intezitet napada može biti visok i u prolećnim i posebno jesenjim mesecima. Ograđeni zasadi nisu sigurna zaštita od zečeva, osim u slučaju kada se stubovi i žica između njih postavljaju u otvorene kanale ili brazde (ovaj način ograđivanja se često primenjuje u centralnoj Srbiji) .           Važno je mlade zasade zaštititi prve 3-4 godine, kada zečevi mogu da naprave najveće štete.

Štete od zečeva mogu biti različite:

Mlada sadnica pregrižena ispod spojnog mesta ne može da se oporavi, pa nam ostaje mogućnost da je zamenimo novom ili ako iz spavajućeg pupoljka izbije mladar da se on u proleće ili krajem leta, juli-avgust,prekalemi (na budni ili spavajući pupoljak).

Ako je mlada sadnica pregrižena iznad spojnog mesta ili je kora sadnice oguljena oko cele sadnice iznad spojnog mesta (’’prsten’’), istu treba skratiti ispod mesta napada i u najvećem broju slučajeva će iz spavajućih pupoljaka izbiti jedan ili više letorasta od kojih treba odnegovati do kraja vegetacije samo jedan i to iznad mesta kalemljenja.

Ceo članak možete pročitati u prilogu.

Attachments:
Download this file (ZAŠTITA MLADIH ZASADA OD ZEČEVA.pdf)ZAŠTITA MLADIH ZASADA OD ZEČEVA.pdf[ ]2219 kB

Search